“Kad ljudi čuju da je netko seksualno zlostavljao dijete, prva je pomisao da to mora biti osoba koja nije normalna, koja je luda, koja ima neku duševnu bolest.”
K od većine ljudi koji se ne bave ovim područjem, kad čuju da je netko seksualno zlostavljao dijete, prva je pomisao da to mora biti osoba koja nije normalna, koja je luda, koja ima neku duševnu bolest. Međutim, sva istraživanja, i naša hrvatska koja smo objavili, ali i europska i svjetska istraživanja pokazuju da velika većina počinitelja seksualnih kaznenih djela prema djeci nema nikakvu duševnu bolest.
Dio njih ima poremećaje ličnosti. Poremećaji ličnosti nisu duševne bolesti u užem smislu, nego su to stanja, trajna stanja. Kao što svatko od nas ima neke crte, neke osobine ličnosti, kad su te osobine ili crte ličnosti tolikog intenziteta da ometaju samu osobu ili druge ljude, onda to nazivamo poremećajima ličnosti. Oni se razvijaju do mlađe odrasle dobi i s njima živimo gotovo cijeli život. Dakle, dio počinitelja ima antisocijalni poremećaj ličnosti, karakteristike kojega su da osoba nema empatije, da krši društvene norme, da vidi sebe i svoja prava i interese, a ne vidi prava i interese drugih.
“Velik dio zlostavljača bio je seksualno zlostavljan u djetinjstvu. Interesantno je da oni češće zlostavljaju djecu iste dobi u kojoj su oni sami bili zlostavljani.“
“Ljudi često misle da ako je netko počinio seksualno kazneno djelo prema djeci, to nužno mora biti pedofil.”
Također, ljudi često misle da ako je netko počinio seksualno kazneno djelo prema djeci, to nužno mora biti pedofil. Međutim, sva istraživanja pokazuju da svega između 15% i 20% počinitelja ima pedofiliju. Što je pedofilija? To je stanje u kojem osobu seksualno uzbuđuje dijete koje još nije razvilo sekundarne spolne osobine. Dakle, dijete koje izgleda fizički kao dijete. Ako netko ima 15-16 godina, već je fizički razvijen i ima sekundarne spolne osobine, takva osoba neće biti interesantna pedofilu. Pedofili u pravilu biraju djecu od negdje 5, 6, 7, 8 pa do 10, 11 godina. Pedofila dakle seksualno privlače djeca i pedofil se lakše i više seksualno uzbudi na dijete nego na odraslu osobu. Postoje tzv. isključiva pedofilija i neisključiva pedofilija. Kod isključive pedofilije osobu seksualno uzbuđuje samo dijete i ništa drugo, a kod neisključive pedofilije ta osoba ima i seksualno privlačenje prema odraslim osobama, ali je ovo prema djeci jačeg intenziteta i većeg užitka. Rekao sam da svega 15-20% počinitelja ima pedofiliju, što znači da velika većina počinitelja zapravo nema seksualnih sklonosti prema djeci. I onda se netko može pitati, a zašto su onda to napravili i što je bio motiv? Motivi su različiti. Ako gledamo ljude koji imaju neke duševne smetnje, onda ćemo češće naći recimo ovisnost o alkoholu ili ranije spomenut antisocijalni poremećaj ličnosti, a u nekim slučajevima demenciju kao uzrok počinjenja djela, ali najčešće se radi o ljudima koji nemaju nikakve duševne smetnje. Počinitelji su u otprilike 85% slučajeva poznati žrtvi. Dakle, vrlo rijetko seksualno kazneno djelo prema djeci počine osobe koje dijete ne poznaju. Najčešće su to članovi uže obitelji, vrlo često su to otac, očuh, djed, ujak, stric ili recimo prijatelj obitelji, član proširene obitelji, dakle netko vrlo poznat djetetu. Nešto rjeđe će to biti druge osobe koje dolaze u kontakt s djecom kao što su to recimo učitelji, vjeroučitelji ili treneri, a najrjeđe će to biti nepoznata osoba.
Ako gledamo socio-ekonomski status, možemo vidjeti da počinitelji dolaze iz svih mogućih socio-ekonomskih sredina i razina, od najnižeg obrazovanja te socijalnog i financijskog statusa do ljudi s najviših razina, dakle fakultetski obrazovanih ili ljudi s doktoratima znanosti. Polovica počinitelja su oženjeni, polovica nisu, dakle opet nema nekakvog pravila. Najveći broj počinitelja je u srednjoj životnoj dobi. Tipičan počinitelj je ustvari osoba bez duševne smetnje, osoba za koju najčešće susjedi ili čak i supruga ili bliske osobe kažu “pa nikad ne bismo rekli da će to napraviti”, dakle nema neke karakteristične osobe.
“Motivi za počinjenje seksualnog kaznenog djela mogu biti različiti. Od toga da se kazni nekoga, do osvete.”
Velik dio zlostavljača bio je seksualno zlostavljan u djetinjstvu. Interesantno je da oni češće zlostavljaju djecu iste dobi u kojoj su oni sami bili zlostavljani. Naprimjer za nekoga tko je bio zlostavljan s 5 godina veći je rizik da će zlostavljati upravo djecu te dobi, a ne neku drugu.
Motivi za počinjenje seksualnog kaznenog djela mogu biti različiti. Od toga da se kazni nekoga, do osvete. Ponekad čak ne da se kazni dijete, nego majku, neku odraslu osobu koja je bliska tome djetetu. Ponavljam, većina počinitelja svih kaznenih djela su zdrave osobe i mi moramo razlikovati između bolesti i zla. Dakle, to što netko čini nešto loše i nažao drugoj osobi, to govori o njegovu moralu, karakteru, a ne o duševnoj bolesti.