“Ljudi često misle da neće baš oni biti žrtva, ali hoće, dešava se njim”
Sexting je kada dijete dobrovoljno pošalje fotografiju predatoru. Nakon toga dolazi do ucjene, odnosno sextorsiona. Iz sextinga se brzo prelazi u sextorsion, ucjena se odvija već nakon prve fotografije. Predator ucjenjuje dijete fotografijom kako bi došao do još više fotografija.
Imamo i pornografiju iz osvete. Bivši partneri nakon prekida, kako bi se osvetili jedno drugome, fotografije ili snimke seksualno eksplicitnog sadržaja podijele s drugima. Mnogi ne razumiju da dijeljenjem takvih materijala čine ozbiljno kazneno djelo.
Godine 2013. Hrvatska je izmijenila Kazneni zakon. Do tada se moglo legalno gledati materijale sa seksualno zlostavljanom djecom na internetu. Danas je zabranjeno i gledati takav sadržaj na internetu i imati ga pohranjenog u računalu.
Imamo mnogo počinitelja. Svatko tko je gledao snimku sudionik je zlostavljanja. Pedofil je pak svaka osoba koja ima seksualni nagon prema djeci, ali postoje i osobe koje nemaju nagon, ali žele zaraditi pa vrbuju djecu i ucjenjuju ih kako bi prodavali videozapise i zarađivali. Govorimo o klasičnim kriminalnim skupinama, odnosno o pojedincu kao kriminalcu koji šteti djeci.
“Čak i nije problem ako dijete ostvari prvi kontakt. Nije toliko strašno ni kada pošalje fotografiju. Nažalost, problem je ako roditelji i dijete nemaju razvijen odnos, kada je dijete u strahu od roditelja. Kada se dijete boji priznati da ima problem, tada zlostavljanje i ucjenjivanje traju i po nekoliko tjedana, čak i mjeseci.“
“Roditelji trebaju pričati otvoreno sa svojim djetetom i razvijati odnos kroz razgovor. Djeca nisu kriva ako postanu žrtve predatora.”
Svi smo mi kao djeca i mladi ljudi ulazili u različite rizične i problematične situacije. No nekako je bilo lakše kada smo to podijelili s roditeljima. To je najbitnije. Predatori ciljaju na to da će strah od ucjene biti puno veći od dobrog odnosa s roditeljima i tako ucjenjuju dijete.
Roditelj možda nema iskustvo korištenja aplikacija, pametnih telefona i gadgeta, ali ima dragocjeno životno iskustvo. Ako mu se dijete povjeri i otkrije da je žrtva seksualnog zlostavljanja online, tom razgovoru treba pristupiti ozbiljno. Treba objasniti djetetu da je situacija ozbiljna i da trebaju potražiti pomoć. Dijete mora imati osjećaj da su roditelji na njegovoj strani, da nije ono krivo, već da je upleteno u virtualni svijet laži i zamki.
Roditelji moraju bez straha razgovarati sa svojim djetetom. Bitno je naglasiti da ne smiju zaprijetiti da će mu uzeti telefon ili ugasiti internet, nego moraju otvoreno pričati s djetetom i razvijati odnos kroz razgovor. Djeca nisu kriva ako su žrtve predatora. Dijete će tu situaciju puno lakše podnijeti ako zna da su roditelji na njegovoj strani.
“Mi ne pratimo ni IP adresu ni prijavitelja, nama je bitno samo da se prijava što prije obradi i da se sadržaj ukloni.”
Virtualni svijet je danas cijeli svijet. To je veliki dio života današnje djece i mladeži. Tamo su prijatelji, tamo upoznaju nove ljude, razvijaju ljubavi, komuniciraju, smiju se, zabavljaju, uče… Zato ne možemo reći da ćemo djetetu uzeti telefon ako ono većinu komunikacije sa svojim prijateljima ostvaruje putem interneta
Udruga Centar za sigurniji internet
Materijali sa seksualnim zlostavljanjem djece, govor mržnje, slučajevi seksualnog zlostavljanja djece, vizualni prikazi seksualno zlostavljane djece, trgovina djece, drugi oblici iskorištavanja djece, neprimjereni chat s djecom te rasna i druga diskriminacija mogu se posve anonimno prijaviti na stranici www.csi.hr. Potrebno je kliknuti na “Hotline – prijava ilegalnog sadržaja”, a nakon toga će se otvoriti prozor za ispunjavanje podataka o neprimjerenom sadržaju. Godine 2020. tako je zaprimljeno 480 prijava, a u istoj godini zabilježeno je 227 slučajeva iskorištavanja djece za pornografiju.
U Hrvatskoj postoji mogućnost anonimne prijave takvih sadržaja. Sadržaj se može prijaviti Centru za sigurniji internet. Mi ne pratimo ni IP adresu ni prijavitelja, nama je samo bitno da se prijava što prije obradi i da se sadržaj ukloni. To je jedna od važnijih stvari koje odrađuje Centar za sigurniji internet. Moje područje rada je zaštita djece na internetu. Radim kao voditelj Centra za nestalu i zlostavljanu djecu i Centra za sigurni internet, a usto sam i stalni sudski vještak za zaštitu djece na internetu.
Općenito, Centar za sigurniji internet radi tri osnovne stvari: podiže svijest o korištenju interneta, organizira telefonsku liniju za dobivanje pomoći na kojoj rade educirani stručnjaci, psiholozi i psihologinje, koji odgovaraju na pitanja i djeci i roditeljima, te anonimno dojavljuje ilegalni sadržaj s različitim zlostavljanjem djece na internetu.
Saznaj više na web stranicama Centar za sigurniji internet